Što je zapravo himalajska sol, i je li bolja od obične

Unatoč imenu, himalajska sol ne dolazi iz samih Himalaja, već se najčešće vadi u rudniku Khewra u Pakistanu.

Riječ je o kamenom, odnosno mineralnom obliku soli, nastalom isparavanjem drevnih mora prije milijuna godina, prenosi City Magazine.

Karakterističnu ružičastu boju duguje tragovima minerala poput željeza.

Osim željeza, sadrži i vrlo male količine kalija, magnezija i kalcija. Upravo se ti minerali često ističu u promotivnim porukama kao razlog zašto je „zdravija“.

Je li nutritivno bolja od obične soli?

U praksi su razlike minimalne. I himalajska i obična kuhinjska sol sastoje se gotovo u potpunosti od natrijeva klorida – spoja koji unosimo kada „solimo“ hranu.

Tragovi minerala u himalajskoj soli postoje, ali u količinama toliko malim da nemaju značajan utjecaj na zdravlje. Da biste unijeli ozbiljnu količinu tih minerala putem soli, morali biste konzumirati opasno velike količine natrija.

Jedna važna razlika je jod. Obična kuhinjska sol često je jodirana, što pomaže u prevenciji poremećaja štitnjače. Himalajska sol uglavnom nije jodirana, pa osobe koje je koriste kao jedini izvor soli trebaju voditi računa o unosu joda iz drugih namirnica.

Ima li onda ikakvu prednost?

Prednost himalajske soli više je kulinarska nego zdravstvena.

Veći kristali i blaži, manje „agresivan“ okus mogu biti zanimljivi u završnom začinjavanju jela. Zbog teksture i izgleda često se koristi kao završna sol za meso, ribu ili salate.

Kada je riječ o zdravlju, ključna poruka ostaje ista bez obzira na vrstu soli: važno je ograničiti ukupni unos.

Prekomjeran unos natrija povezan je s povišenim krvnim tlakom i povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, bez obzira dolazi li iz ružičaste, morske ili obične bijele soli.

U konačnici, himalajska sol nije čudotvorna namirnica. Estetski je privlačna i kulinarski zanimljiva, ali nutritivno nije značajno bolja od standardne kuhinjske soli.